...još ništa ne zna o tome da je Bog mrtav!
Ili preciznije:
"Da li je to moguće?! Ovaj stari svetac u svojoj šumi još ništa ne zna o tome da je Bog mrtav!" - Fridrih Niče
Da ne bude zabune, odmah na početku da napomenem: nisam ateista.
Imam ovakav stav, a takođe i ovo trenutno pišem zbog toga, jer mislim da ljudi previše ne žive svoj život zbog Boga. Da li je to zbog straha od odlaska u 'pakao'? Ne znam... Samo znam da se ljudi boje određenih odluka, jer su čuli da negde u Bibliji piše da ne bi bilo u redu kad bi to (nešto) učinili. Čemu taj strah?
Ja ga nemam, jer nije da ne verujem u Boga (i verujem, i ne verujem u isto vreme - agnosticizam), već samo ne dopuštam da mi religija ograničava slobodu izbora.
Mislim da bi Boga svi ljudi trebali ograničiti u svom životu I DA BI TREBALO DA VERUJU SAMO SVOJOJ SAVESTI. Postoji lični moral kod svake osobe, to je dovoljno.
To je to.
Da, još nešto. Ne podržavam svu Ničeovu filozofiju, ali za religiju podržavam u potpunosti.
14/01/2013, 23:32
Ja duboko verujem, ali poštujem i drugo mišljenje. U tome je i suština, Bog nam daje slobodu da odlučujemo, ali nam je dao i pravila koja bi trebalo da poštujemo, da bi naši putevi bili ispravni. I iskušenja koja nam daje, daje nam ih sa nekim razlogom, samo što nam nije dato da razumemo te razloge. I to je baš ono o čemu pišeš-savest. Ima jedna lepa pričica, o tome da je dok se planinar spuštao niz liticu, naišla mećava, on nije imao nikakvu vidljivost, spuštao se držeći se za uže po osećaju. U jednom momentu izgubio je tlo pod nogama i nikako nije mogao da ponovo pronađe oslonac. Molio je Boga da ga spase. Bog mu se javio, pitao ga da li veruje, planinar je odgovorio da veruje. Onda pusti uže, reko mu je Bog. Planinar ipak nije verovao i nije pustio uže. Sutradan, kad je mećava prošla našli su ga smrznutog da visi na užetu tri metra iznad tla.
Naravno, ti ne trba da veruješ zato što ti to neko savetuje, već samo svojim srcem.
15/01/2013, 00:45
Ja sam ateista. I imam jedno svoje mišljenje o religiji.
Isto tako imam jedan stav koga se uvijek držim,a to je da sam ja svoj Bog.
Zvuči egoistično,ali to je tako.
Nikada se ne bih oslanjala na nešto ili nekoga. Imam sebe i to je dovoljno. Ne želim da propustim neke stvari jer me neko ili nešto zaustavlja i nameće mi svoja "pravila".
Moje mišljenje je da svako treba imati sebe i da bude ono što jeste,jer ako i postoji Bog,on će nas voljeti ma kakvi god mi bili i šta god mi radili. Kakav bi Bog bio kada bi sve tjerao u pakao ne dajući im drugu šansu i ne pokušavajući da istjera zlobu iz njih pomoću ljubavi ? Ljudi žive u zabludi po pitanju prave vjere. Ali i to je jedna duga priča. :)
15/01/2013, 10:20
Bog je mrtav!- Nice
Nice je mrtav!- Bog
Eto jednog zgodnog aforizma.
Odnos prema Bogu je uvek lican i takav treba da ostane.
Bog nije dogma,religija,svestenstvo.
Svestenici su pre birokratija Bozanskog.
Svoj put u Veri ipak mora svako sebi naci.
Pozdrav!
15/01/2013, 11:35
Vuče, konačno se slažem s tobom.
15/01/2013, 12:09
@Pitija- ne mogu se setiti oko cega se nismo slozili do sada? ;-)
Pozdrav!
15/01/2013, 16:36
stepski izvini, greška, bio je to beliočnjak - ( znam da je u pitanju neka opasna zverka - šalim se) način mišljenja mi je i bio čudan, ali sve je dobro što se dobro završi. poz