Devojke u mojim godinama izlaze svakog vikenda u neki fensi kafiće, klubove i šta god i toliko se napiju da se sledećeg dana ne sećaju čije su sve usne ljubile, ili možda, u gorem slučaju, kome su dali najintimniju sebe. A muškarci? Oni se ne bune, oni to samo iskoriste i njima je lepo. To nije ono najgore. Još je gore to što je to u današnjem vremenu opravdano među mladima. Skoro niko ti ne sudi zbog toga. Ono zbog čega će ti ljudi suditi je ako nemaš savršeno nameštenu kosu, ili ako ti se čarape ne slažu sa bojom senke koju si nanela na kapke. Besmisao. Besmisleni besmisao besmisla!

Kakve su to vrednosti današnjih ljudi? Većine njih.

Kako ti mladi dospeju do tog patetičnog nivoa da to rade? Gde su im, zaboga, roditelji?! Kako su ih vaspitavali i da li su ih uopšte vaspitavali?

Ne znam stvarno.

Hajd, što roditelji... Gde im je savest? Ponos? Ako su ikad čuli za to.

Nisam ja neki sad frik koji ne izlazi. Imam svoje (normalno) društvo sa kojim se zezam, idemo na svirke, pijem (da, u normalnim količinama). Zabavljamo se. Samo što nama nisu potrebne te nebuloze i taj današnji trend da bi nam veče bilo prijatno.

Pitam se, zašto ljudi danas teže ka tome da budu glupi, da nizašta ne mare? Da li je tako lakše? Verovatno i jeste. Sigurno se niko od njih ne pita trenutno kao ja, ludača, zašto propadaju sve vrednosti koje su postojale.

Napijmo se, kresnimo, prespavajmo dan, pa Jovonanovo!

Hoće li u tim manirima vaspitavati decu?

Još sam mlada, i za razmišljanje o deci imam još dosta vremena. No, ono u šta sam sigurna, najsigurnija, je da moja deca neće biti ovako maloumna kao što vidim da su klinci koje srećem.

Postoji ljubav, to je smisao. To i samo to.

Nisam moderna, šta ćeš.