Želim da ti kažem sve što već znaš. Sve što sam ti dopustila da osetiš, sve to, ali i mnogo više od toga.

Neću te zvati Ljubavi, jer ne znam šta je Ljubav. Znam samo da kad sam sa tobom nesreće su srećne, a plač je osmeh. Ispunjavaš moju unutrašnjost svojim duhom. Dopuštam ti to.

Ponekad se dogodi da u meni umesto krvi struji otrov Škorpije. Tad je moje poverenje krhka porcelanska senka i svaku moguću lepu misao pretvorim u mračni pakao gde se sve uništava i razara. Mislim tad, šta bi osećao kad bih umrla. Ili šta bih ja osećala kad bi se to dogodilo tebi. Srećom, voda mi donosi aromu tvoje pažnje i ti trenuci brzo prođu.

Šta je ljubav? Da li možeš da mi kažeš?

Bolje nemoj, ionako ne želim da znam.

Želim samo da je osećam, u svakom udisaju želim da prostruji mojim telom. Želim da taj osećaj nikad ne prestane, da ga ni zemlja ne zaustavi.

 

Pričaj mi, pričaj mi o svojim strahovima.