Šetah tako ulicom, pa pređoh u drugu, treću... prestadoh da brojim.
Slika se sa svakim korakom izmenila. Beton je u svakom milimetru postajao različit. Negde se u travnjaku našao koji cvet koji se zatvorio od sebe - sklonio se od mraka, negde međutim, neki je cvet venuo. Zašto brati cveće i posle ga staviti u sobu kao ukras? Sve je lepo tako kako jeste. Ipak sam ubrala neke. Mama će se obradovati, a ja ću se diviti njima... sve dok ne uvenu. Na trenutke sam osetila i dim koji je izlazio iz dimnjaka kuća u kojima najverovatnije žive ljudi kojima je hladnije i koji su zavisnici od toplote. Potrčah.
I like it. I'm not gonna crack. I miss you. I'm not gonna crack. I love you. I'm not gonna crack. I love you. I'm not gonna crack. I killed you. I'm not gonna crack.
Sve se odjednom ubrzalo. Moji koraci. Otkucaji srca... Dah sam pokušavala smiriti ali nije išlo. Nisam gledala oko sebe. Pokušavala sam pogledati u sebe. Videla sam sebe, ili bolje rečeno - to sam pokušala.
Come as you are, as you were, as I want you to be. As a friend, as a friend, as an old enemy. Take your time, hurry up, choice is yours, don't be late. Take a rest, as a friend, as an old enemy.
Nebo je postalo pakleno, a tako mirno i divno. Sve te tamno plave boje pomešane sa jedva vidljivim nijansama narandžaste i boje trešnje. Oblaci koji su se jedva oslikavali na njemu, mogli su se osetiti. Ta lepota, ta neopisiva lepota.
Osetila sam tada neku vrstu olakšanja, dobrodošlice, mesto na kojem ne postoje granice i razlike. Bilo je to mesto bez ljudi.
Šetah tako ulicom, pa pređoh u drugu, treću... prestadoh da brojim. Samo ja i Nirvana hodasmo nedavno po stazama... stazama.
I tako se zaljubih u Nirvanu.
I've must have died alone a long, long time ago.
