[ Nešto KAO dnevnik
]
25 Jul, 2012 01:12
Ti samo (NE) budi dovoljno daleko...
Pitao si me šta osećam u tom trenutku.
Rekla sam: strah, tugu, radost... ooo da! ogromnu radost.
Što me nisi zagrlio u tom trenutku? Snažno, koliko god možeš. Ne želim da budeš daleko, ne želim da za mene postoji neko drugi čije bi reči manje bolele i ruke lepše volele. Ne želim da budeš tamna sena. Bez tebe NEMA lepših vremena. Ne postoje ulice, lica, čak ni nebo prepuno prica. Nemoj otići!
Bez tebe nisam srećna.
"Ti možeš da nabaciš najveći osmeh, ali istovremeno se možeš čupati u sebi i najviše plakati i tugovati" - nekako tako beše?! Da, u ovim trenucima moj osmeh je takav. Pazi, u ovim trenucima dok mi se jedna suza za drugom slivaju iz očiju.
Zašto uporno udaram glavu o isti zid?!
...another story of the bitter pills of fate...
I ne, nemoj misliti da želim da po svaku cenu raskineš sa njom i budeš sa mnom. To nikad nemoj misliti. Želim samo da učiniš ono od čega bi bio srećniji. Jer da, stavljam tvoju sreću ispred svoje. I podnela bi sve u tišini, da ti je ne kvarim.
Jer te volim, neizmerno. Volim te.
[ Poezija
]
22 Jul, 2012 13:17
Srećna pesma!
Vlada radost!
Ta golubica napokon je
raširila svoja krila
i leti,
obleće iznad mene.
Srećna je zora
i tamno nebo dok čeka sunce.
Srećan je vazduh
- svež, jutarnji,
prepun mislima ljubavnim...
Srećno je čavrljanje vrabaca,
možda se i prepiru, ali ipak
srećni
su,
pevaju.
Srećne su oči kojima
san nadolazi,
a tek što su se probudile.
Srećan je i Pluto,
gledaj, smeje se...
Kezi se,
zlatan...
Zagrlih ga čvrsto,
srećan je i taj zagrljaj,
vidite!
Osećaš li kako te grlim?
Srećan je i ovaj put
koji vodi od mene
do tebe,
al' još je srećnije niti
ispletene u srcima,
zajedničkim snagama
tugama
i
čežnjama.
Sreća vlada svuda, ljubavi,
za nas.
Smeši se,
vidi
je!
Ta golubica napokon je
raširila svoja krila
i leti,
obleće iznad tebe.
I spaja nas,
nas...
[ Nešto KAO dnevnik
]
21 Jul, 2012 12:31
Srećna, srećna sreća.
Pluto i miris njegovog parfema koji još uvek osećam na svojoj koži...
Petak, subota, nedelja, sreda i ponovo petak su mi bili najbolji dani do sad, baš su bili čarobni. Bili su to dani koje sam provela sa Szívom. Kampovanje, poseta njega kući i njegov rođendan... I nismo skrivali šta osećamo, i nismo zaustavljali strasti koje osećamo jedan prema drugome.
Sećam se, pisala sam nešto o maskama. Imala sam masku, stavila sam je nakon što me je bio povredio. Sad sam dozvolila da je skine, da... Ne znam koliko je to pametno, ali trenutno ni ne želim biti pametna, i razmišljati šta, kako, kad, zašto... Želim samo da zadržim ovaj osećaj neopisive sreće što duže.
Možda će se odlučiti da prekine vezu u kojoj je, možda neće... I sve ću razumeti. Samo neka učini ono što oseća. To, osećam, biće dobro i po mene. Ali ako grešim, neće mi biti veoma žao (lažem, hoće), ali samo želim da učini to što će ga učiniti srećnijim.
Tvoji poljupci su magični, dodiri lekoviti a čavrljanje... ono je to najbolje. Szíve.
..... ..